Pratite nas

Novosti

KODEKS PONAŠANJA ODBOJKAŠKIH TRENERA

 

20.05.2018 22:49
Slika
 

Trenerov stav je mnogo važniji od stava bilo kojeg pojedinca u ekipi jer njegove su glavne uloge podučavanje i vođstvo. Svi sportisti barem u nekoj fazi svog razvoja na sebe gledaju trenerovim očima i zato bilo kakva negativna reakcija osobe koja im je uzor često rezultira padom samopouzdanja. Treneri bi uvijek trebali imati na umu koliko je važna i uticajna pozicija koju imaju, jer oni svakoga dana na neki način, pozitivan ili negativan, utiču na sportiste koje treniraju, a baš to učenje po uzoru je jedna od najdjelotvornijih metoda treninga.
Trenerski posao i treniranje je u stvari na neki način bavljenje odnosima sa igračima koje treniramo i taj se odnos pamti tokom cijelog života. Izazov trenera je da postanu treneri od važnosti i da utiču na živote svojih igrača i izvan sportskog terena. Neće nam svi igrači postati profesionalci i zarađivati za život od sporta. Ta činjenica ne znači da nismo uspješni u svom poslu. Takođe ćete uspjeti ako na neki način odgojite svjesne, razumne i uspješne ljude koji znaju postaviti cilj u svom životu i koji teže ostvarenju tog cilja. Sa gledišta igrača, treneri su ti koji dolaze i odlaze, što znači da kao treneri imamo jedno razdoblje njihovog života u kojem utičemo na njih. Kada dodirnemo njihove živote i postanemo treneri koje će pamtiti postigli smo uspjeh. Dakle, uspjeh nije samo da ih naučimo pravilnoj tehnici ili taktici, nego je uspjeh ako ih naučimo i neke stvari sa kojima će otići u život. Mi, kao treneri, dotaćićemo živote igrača sa svime što im kažemo, što učinimo, pa čak i sa onim što mislimo, jer su oni u stanju da nas pročitaju.

Kao treneri, takođe moramo biti i učitelji i pedagozi, jer igrači ponekad nemaju nikog drugog da im pomogne u ustanovljavanju njihovih prioriteta. Ako kao treneri ozbiljno shvatimo uticaj koji imamo na živote mladih ljudi, tada će nam se mnogo godina kasnije vraćati naši bivši igrači da bi nam zahvalili i podsjetili nas kakav smo uticaj imali na njihove živote.

Stil rada svakog trenera mora se prilagođavati okolnostima koje su različite od slučaja do slučaja. Međutim, jedan od najčešćih i najraširenijih problema je da treneri koji rade sa mladim igračima često nastoje imitirati stil rada trenera koji rade sa profesionalnim ekipama. Ta vrsta ponašanja može biti štetna za djecu i tinejdžere kojima su njihovi treneri autoriteti. Najbolji trener nije onaj koji imitira ugledne trenere, nego onaj koji može raditi vodeći računa o karakteristikama svoje ekipe: o godinama svojih igrača, o stepenu njihovog kvaliteta i njihovim vještinama, kao i o opštim ciljevima koje treba ostvariti.

Osoba koja trenira mlade igrače ne smije nikada zaboraviti da biti trener podrazumjeva preuzimanje velike odgovornosti. Treniranje nije igra u kojoj trener može koristiti svoje igrače da bi zadovoljio svoju sujetu i svoj ego. Igrači su djeca i tinejdžeri sa snovima, zanimanjima, pogledima, problemima, zadovoljstvima i širokim rasponom emocija, i oni su se sami predali (ili su predani) u trenerove ruke da bi bili usmereni na pravi put.

Čak i ako trener to ne voli, preuzeo je odgovornost koja za sobom povlači mnogo više od pukog postizanja rezultata. Svojim ponašanjem trener može koristiti ili štetiti životima mladih igrača, što zavisi od njegovog djelovanja i njegovih odluka. Ova odgovornost od trenera zahtjeva da naročitu pažnju posveti svojim emocijama i svom raspoloženju (da se ne ponaša agresivno), da oprezno odmjeri one odluke koje mogu pogoditi njegove igrače, da se prema igračima odnosi dostojanstveno i sa poštovanjem. Treba od igrača da zahtjeva ulaganje napora i efikasnost, da im omogući da se pokažu kompetetnima u ispunjavanju zahtjeva odbojkaške igre, da pruža igračima povratne informacije, da povuče crtu između igračeve igre i njegovih rezultata, da podrži igrače skladno njihovim naporima i napretku, nezavisno od rezultata koji postižu u utakmicama, da u svakom trenutku odvaja efikasnost i igru igrača od njihovih ljudskih vrijednosti. Ako je trener širokih pogleda i u sportu i u svojoj ulozi kao trenera, i ako mu namjera nije isključivo pobjeda u utakmici, biće mu lakše u radu sa mlađim igračima, da prihvati vrlo veliku i životno važnu odgovornost- da odgaja svoje igrače u svakom pogledu, usmjeravajući njihove živote stazom koja ide u pozitivnom smjeru.

Na kraju, važno je napomenuti da i službena lica griješe, ali je I važno sačuvati dostojanstvo i ulogu trenera, te revolt u odnosu na grešku rješavati na normalan način, a ne stvarajući ružnu sliku pred svojim i protivničkim igračima, kao i pred publikom, koja su najčešće roditelji te djece. Sve probleme vezano za sudijske greške potrebno je rješavati u skladu sa aktima Saveza, a takođe i preko organa Udruženja odbojkaških trenera RS.

UOT RS

0 0